Arhiv tekstova o slovenskim mačkama je otvoren krajem oktobra 2022. u okviru ciklusa o mačkama u slovenskim narodnim kulturama.
Nikola Vuletić (Zadar)
Prije nekih petnaestak godina došla je ekipa National Geographica na otok Lavsu snimati dokumentarac o Kornatima (Lavsa je, je li, u Kornatima). Na Lavsi smo tada bili samo Vlado Skračić, koji je tamo domaći, i dva njegova zadarska prijatelja: Emil Hilje i ja. Kako smo oba naturalizirani Kurnatari, Vlado nam je rekao da radimo ono što najbolje znamo: nastavimo sa svojim poslovima i glumimo domoroce. Tako sam se ja uhvatio čistiti ribu, a oko mene se, naravski, sjatila hrpa mačaka. Vodio sam računa o tome da svaka mačka dobije škrge ili jetricu (kornatske su mačke, što bi mi rekli, izvicijane, razmažene, neće crijeva) i da one jače ne otimaju onima slabijima. Do mene je došao nabildani i nakvarcani snimatelj s kamerom, oduševljen tom ljudsko-životinjskom interakcijom, i stao me ispitivati o mačkama.
- I see you love your pets - kaže on.
- They are not my pets - nato ću ja, nastavljajući raditi nožem.
- Not your pets? - zbunio se on.
- No. They need us and we need them, that's all - kažem mu.
- So you don't love them? - ne odustaje Amerikanac.
- I don't know if I love them - odgovaram, ne dižući pogled. - They kill mice. And we provide for them.
Amerikancu se ne sviđa izostanak otočke romantike kojoj se nadao. A onda postavlja fatalno pitanje:
- Where are the dogs?
- No dogs - kažem.
- And Dalmatian dogs? - ne odustaje on.
- We don't keep dogs. And I have never seen a Dalmatian dog in Dalmatia - odgovaram već pomalo umoran.
Amerikanac gasi kameru i odlazi. Do kraja dana više me ništa nije pitao.
(email 5.VII 2022)