Susanne HOSE (1961), dr. phil. (1990), sorabistka a kulturna wědomostnica, wosebje na polu popularneje narratologije a paremiologije; sobudźěłaćerka a zastupowaca direktorka Serbskeho instituta w Budyšinje/Bautzen a Chóśebuzu/Cottbus (Zwjazkowa republika Němska). Hłowne slědźerske temy: strategije popularneho powědanja, kleski a blady jako žanraj popularneho powědanja, kultura wopominanja – rjekowe a woporowe narracije w serbskim stawiznopisu, móc a mytos, ikonografije figurow bajkow a legendow (kuzłar Krabat, připołdnica, wjelk), narracije mjez mjeńšinami a wjetšinami, wosebje hladajo na serbsku mjeńšinu we Łužicy. Čłonka komisije je z lěta 1993.

Suzana MARJANIĆ (1969). Znanstvena savjetnica  Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu gdje ostvaruje interese za teorije mita i rituala (disertacija: Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove re/konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata. IEF rkp. 1774, 2002.), kulturnu i kritičku animalistiku te izvedbene studije. Nastavna djelatnost: Vanjska suradnica (predavačica) Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru, Poslijediplomskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Odsjeka za kroatologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Tekući projekti: Suradnica projekta Naracije straha: od starih zapisa do nove usmenosti i projekta Kulturna animalistika: interdisciplinarna polazišta i tradicijske prakse.

Ljiljana MARKS (1949), folkloristica i kroatistica. Diplomirala, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1974. godine zaposlena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Njezini istraživački interesi usmjereni su ponajprije na usmenu književnost: na terenska i arhivska istraživanja, stilističke postupke tradicijskih pripovjedača, povijesne i suvremene zapise i pristupe usmenoj književnosti, na povijesne i stilske značajke suvremenih folklornih žanrova, na (usmeno)književnu topografiju (npr. Zagreb, Beč, Konavle), na uporabe i artikulacije usmenih priča u historiografskim, književnim i didaktičnim tekstovima te u političkom ili promidžbenom diskursu, na biblijske motive u hrvatskoj proznoj i poetskoj usmenoj tradiciji.

Ермис ЛАФАЗАНОВСКИ (1961) филолог, доктор по филолошки науки, работи во Институтот за фолклор „Марко Цепенков“ – Скопје. Од октомври 2019 год. е и актуелен директор на Институтот за фолклор. Главните истражувачки интереси му се: народните приказни и легенди, урбаниот фолклор, визуелната култура, визуелната реторика на фолклорот. Има реализирано неколку студиски престои во странство: Јоенсу, Финска (1995), Чикаго, САД (1995), Загреб, Хрватска (2006), Берлин, Германија (2008), Грац, Аустрија (2008), Белград, Србија (2009), Кишинев, Молдавија (2009).

Антоанета ОЛТЯНУ (1968) - филолог, доктор филологических наук, профессор Факультета иностранных языков и литератур Бухарестского университета; работает в департаменте русской и славянской филологии. Занимается сравнительной фольклором, народными верованиями, народной мифологией, а также румынским фольклором.